Jagorčevina – ukras i lijek

Upadljivi cvjetovi jarkih boja čine jagorčevinu atraktivnom u toku zime i ranog proljeća. Kao lijek iz prirode, cijenjena je u narodnoj medicini.

Kao jedan od vjesnika proljeća, jagorčevina svojim cvijetom na livadama simbolizuje pobjedu nad zimom. U narodu se za nju kaže da je “ključ koji otvara vrata proljeća”. Njen latinski naziv je Primula acaulis i izveden je od riječi primus, što znači prvi i odnosi se na rano cvjetanje. U narodu je još poznata i kao jaglac, jaglika, primula.

Raznolikost boja i oblika

U prirodi jagorčevina raste na livadama, proplancima i šumama, od marta do maja, ali zbog ljudskog nemara – prekomjernog i nepravilnog branja, danas je značajno prorijeđena i može da se nađe veoma malo njenih prirodnih staništa.

Međutim, danas se jagorčevina uzgaja kao hortikulturna biljka, sa više stotina pripitomljenih vrsta, varijeteta i hibrida, koji se razlikuju po boji, obliku i periodima cvjetanja. Uglavnom se radi o trajnicama niskog rasta, od 10 do 30 cm visine, sa izraženim cvjetovima jarkih boja. Po pitanju njege je nezahtjevna, a u zavisnosti od vrste, može se uzgajati gotovo svuda, u dvorištu, na terasi ili u sobi.

Zimootporna biljka

Jagorčevina je zimootporna biljka kojoj hladnoća i umjereni mraz ne štete. Razmnožava se sjemenom od februara do juna, ili dijeljenjem bokora, nakon precvjetavanja. Za sadnju su pogodni polusjenoviti položaji ispod listopadnog drveća, gdje će u toku cvjetanja dobijati dovoljno svijetla, a kasnije, kad procvjeta i nastupi period mirovanja, imat će hladovinu i vlagu.

Zemlja u kojoj je posađena jagorčevina mora da bude propusna i umjereno vlažna. Za gajenje u saksiji potrebna je posuda većih dimenzija, sa dobrom drenažom. Kako listovima jagorčevine ne prija kvašenje i orošavanje, idealno je zalijevati zemlju oko biljke.

 

Prihranjuje se tekućim mineralnim đubrivom za cvjetnice od oktobra do početka cvjetanja. Da bi pojava novih cvjetova bila brža, potrebno je redovno uklanjati one procvjetale.

Sobne jagorčevine

Kao saksijske kulture u zatvorenim prostorima, koje svojim živim bojama unose duh proljeća, jagorčevine su odličan izbor za podprozorske daske i svjetle i prohladne prostorije. Najbolje će napredovati u prostoriji sa jutarnjim suncem, na temperaturi od pet do 18°C. Osjetljive su na nagle promjene temperature. Za sobne prilike gaji se manji broj vrsta, kao što su: Primula obconica, Primula sinensis, Primula malacoides, Primula grandiflora.

Ljekovitost

U narodnoj medicini jagorčevina zauzima značajno mjesto. U ljekovite svrhe koriste se dvije vrste ove biljke: Primula veris i Primula elatior, čiji su sastav, djelovanje i upotreba isti. Upotrebljavaju se korijen, listovi i cvjetovi, u svježem i sušenom obliku. Korijen se vadi u početnoj fazi cvjetanja ili u jesen, a sadrži triterpenske saponine, fenolne glikozide i hinone. Listovi se beru dok biljka cvjeta i bogati su vitaminom C. Cvijet sadrži saponozide, flavonoide i enzime.

Većina nas je, i to po preporuci ljekara, bar jednom u terapiji koristila čaj ili sirup od jagorčevine. Naime, ona je najpoznatija kao prirodni ekspektorans, odnosno lijek za iskašljavanje, jer razrijeđuje sekret iz pluća i grla i olakšava njegovo izbacivanje iz organizma. Najčešće služi za izradu pomoćnih lekovitih sredstava za lječenje disajnih puteva, posebno kod djece. Pored blagotvornog djelovanja na respiratorne organe, jagorčevina ulazi u sastav različitih biljnih mješavina koje se koriste kod nervne uznemirenosti, nesanice, migrene, slabosti srca, cirkulacije krvi.

Kod upotrebe jagorčevine postoje i izvjesna ograničenja, jer su u rijetkim slučajevima moguće alergijske reakcije ili tegobe probavnih organa. Takođe, trudnicama i dojiljama se ne preporučuju preparati na bazi ove biljke, zbog sadržaja saponina, koji može izazvati neželjene posljedice.

Leave a Comment