Ljekovitost kupine poznata je od davnina, cijela biljka je prirodna apoteka: donosimo recepte za čaj, vino, rakiju i tinkturu za želudac

Vjerujem da su većini zdravstvene blagodati kupine nepoznate, kao i meni do pripreme ovog teksta, ali saznanja koja pročitate, vjerujem, izdići će je od ostalog korova.

Ljekovitost kupine je poznata od davnina. O njoj su pisali i antički pisci poput Teofrasta, Diskorida, Plinija i Galena, koristili su je stari Grci i Rimljani u liječenju brojnih bolesti, a u 18. stoljeću je bila popularna kod liječenja gihta, pa je i nazvana “giht bobicom”. Primjena kupine u liječenju se od daleke prošlosti pa sve do danas nije značajno promijenila.

Kupina je biljka penjačica iz porodice ruža koja raste samoniklo na neobrađenim zemljištima, na rubovima oranica, u šumama, šikarama i živicama. Raste na brdima i planinama, uz putove i potoke, a smatra se i najraširenijim šumskim voćem.

Odgovaraju joj područja s vlažnim i prohladnim ljetima, te blagim zimama, prozračna, plodna i dobro drenirana tla koja ne zadržavaju velike količine vode. Kupinu stoga nalazimo na području čitave Europe, u Americi, na sjeveru Afrike te u zapadnoj i središnjoj Aziji.

Ljekoviti sastojci i primjena

Cijela biljka kupine je ljekovita. U proljeće i jesen se skuplja korijen kupine i mladi listovi s vršikama (obično prije cvatnje tijekom svibnja i lipnja), a od svibnja do kolovoza u razdoblju cvatnje skupljaju se cvjetovi. Listovi kupine se beru u lipnju i srpnju, a mogu se koristiti svježi ili sušeni. Bobe kupine, plodovi, se beru ili zeleni, tj. nezreli pa se suše, ili zreli krajem ljeta.

Hemijska ispitivanja i znanstvene studije su dokazali prisutnost brojnih nutritivno vrijednih fitokemikalija u kupini, i u plodu i u ostalim dijelovima biljke. Dokazano je da kupina obiluju željezom, a od ostalih elemenata pronađene su veće koncentracije mangana, kalcija i natrija.

Također sadrži i (galotaninske) tanine, vitamine, flavonoide (osobito antocijane), alkaloide, vlakna, te organske kiseline od kojih su najzastupljenije jabučna i vinska.

Korijen, lišće i plod kupine se učestalo primjenjuju u slučaju upale krajnika i rana u grlu i ždrijelu za grgljanje i ispiranje. Mlado lišće kupine je dobro žvakati radi jačanja zubnog mesa. Zeleni plodovi kupine se osuše i mliju te se koriste za liječenje hemoroida, uzimaju se 2-3 puta na dan na vrh noža uz malo vode ili vina.

Čaj od posve mladih pupova kupine se koristi za liječenje lišaja i kožnih osipa, dok se čaj od lišća i korijena upotrebljava za ublažavanje teškoća pri mokrenju i kod probave. Nezaslađen čaj od lista kupine se koristi i za ispiranje rana i kože te grgljanje s obzirom na pozitivan učinak prisutnih tanina na sluznicu. Čaj od lista kupine se konzumira i za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi.

Bobe kupine su vrlo zdrave i nutritivno vrijedno voće, ali, što je najvažnije, iznimno ugodnog okusa i arome, Poznato je da pospješuju probavu. One su i zaista veliki izvor brojnih antioksidansa pa njihova konzumacija u svakodnevnoj prehrani poboljšava imunitet. Bobe kuhane u vodi služe za pravljenje soka koji se nudi bolesnicima (1 jušna žlica soka u čaši vode), a sirovi plodovi i džem koriste za ublažavanje proljeva i čišćenje glista.

Leave a Comment